Psihologija pisanja - određenje područja,motivacija,samoregulacija,poučavanje,metode istraživanja,esejsko ispitivanje

Psihologija pisanja - određenje područja,motivacija,samoregulacija,poučavanje,metode istraživanja,esejsko ispitivanje

Ovo je osvrt na članak "Psihologija pisanja - određenje područja,motivacija,samoregulacija,poučavanje,metode istraživanja,esejsko ispitivanje" autorice doc.dr.sc. A. Nikčević-Milković. 

Članak je dostupan na: http://hrcak.srce.hr/177227 

Pisanje kao stvaranje teksta vrlo je kompleksna i kognitivno zahtjevna aktivnost. Potrebno je usvojiti brojne strategije i tehnike pisanja te razviti samoregulaciju pisanja. Djeca najprije usvajaju grafomotoričku komponentu pisanja, ali se vrlo rano javlja i potreba i motivacija za pisanje kao stvaranje teksta. U usvajanju pismenog izražavanja vrlo važnu ulogu imaju roditelji, odgojitelji, a ponajviše nastavnici koji su u poučavanju pisanja najučinkovitiji ukoliko koriste interakcijski pristup. Zadatak nastavnika je razviti samoregulaciju procesa pisanja. 

Određenje pisanja kao psihološkog fenomena 

Pisanje zahtijeva aktivaciju,odabir i primjenu razičitih kognitivnig procesa. Dvoslojan je proces koji sadrži grafomotoričku sastavnicu i samostalno stvaranje teksta. Prvi proces mora biti ostvaren kako bi se ostvario drugi proces. Pisanje teksta je akt komunikacije te društveni događaj između autora i publike za koju je tekst namijenjen. Kroz procese pisanja,autor nužno prevodi ideje u riječi  i rečenice teksta. Kvalitetno pisanje teksta znači pravilno korištenje glavnih ili primarnih strategija pisanja,sekundardnih strategija pisanja i tehnika pisanja.  

U tablici je prikaz proces pisanja kao oblikovanja teksta:

Pisanje kao grafomotorička i stvaralačka aktivnost

Pisanje možemo promatrati kao grafomotoričku aktivnost (oblikovanje slova) i kao stvaranje,oblikovanje ili sastavljanje teksta.Danas je aktualno razmatrati pisanje putem suvremeniih medija.Neka istraživanja pokazuju razlike u pisanju kad se radi grafomotorički i taktilno. Istraživanja pokazuju da čitanje i pisanje putem suvremenih tehnologija dovode do poteškoća u koncentraciji djeteta,lošijeg pamćenja i učenja. Učenje pisanja rukom olakšava pamćenje grafičkih oblika slova. Pisanje rukom je sporiji proces , ali ima bolje učinke na pamćenje i koncentraciju.  

Na usvajanje strategija pisanja najveću ulogu imaju natavnici koje će im te strategije modelirati te ih s njima uvježbavati sve dok učenici ne budu sposobni samostalno ih koristiti. Bitno je da učenici usvoje dva temeljna pravila: odgodu samokritike i provođenje mnogobrojnih revizija prve radne verzije rukopisa. 

Potreba za pisanjem

Potreba za pisanjem se javlja od predškolske dobi. Osobitno važno razdoblje u pismenom izražavanju djece je razdoblje razredne i predmetne nastave. 

Motivacija za pisanjem 

Da bi učenik bio motiviran najvažnije je da ima veliko povjerenje u vlastite sposobnosti pisanja te želju da komunicira s drugima.

Samoregulacija u procesu pisanja 

Visoka razina samoregulacije važna je za vješte procese pisanja jer sastavljanje teksta namjerna je aktivnost koja vrlo često treba biti planirana. 

Zimmerman i Riesemberg razvili su model koji samoregulaciju pisanja opisuju kao samoupućujuće misli i osjećaje. Tri su opće kategorije procesa koji se upotrebljavaju u kontroli pisanja. To su: okolinski procesi,ponašajni i osobni procesi. Prema njihovom socijalno-kognitivnom modelu pisanja,samoregulacija pisanja se odvija u tri cikličke faze: postavljanje ciljeva,analiza zadatka i samomotivacijska vjerovanja.

Pristupi poučavanja pisanja kao stvaranja teksta 

Prezentacijski pristup tradicionalan je način poučavanja pisanja. Učenici od nastavnika dobiju upute o pisanju teksta te nakon što ga napišu nastavnik temeljito ispravlja tekst. Slobodni pristup znači da učenik slobodno i bez ograničena stvara tekst,a objašnjenja i pomoć traži od nastavnika ili drugih učenika. Najučinkovitiji je interakcijski pristup koji potiče rad u malim skupinama na zadatcima i vježbama pisanja teksta. Nakon napisanog teksta učenici s nastavnikom i međusobno u skupinama raspravljaju o tome što su napisali. Učenik u konačnici postaje samostalan stvaratelj teksta. Poznat je instrukcijski pristup:poučavanje učenika glavnin fazama pisanja.

Dominantne metode istraživanja procesa pisanja 

U istraživanjima procesa pisanja dominantno se koriste sljedeće metode i tehnike:

1) metoda opažanja u prirodnim uvjetima

2) eksperimentalne metode i kvaziekperimentalne metode

3) upitničke metode

4) tehnike introspektivnih izvještaja 

5) metoda nezavršenih rečenica 

6) tehnika intervjua 

7) tehnika liste označavanja 

8) tehnika vođenja dnevnika i dosjea 

Esejsko ispitivanje 

Esejski ispiti su oblici konstrukcije ili sastavljanja odgovora u kojima se procjenjuju vještine i znanja onoga koji te odgovore daje kroz određeni zadatak.

Zalažete li se za čitanje i pisanje putem modernih tehnologija ili smatrate da je klasičan način pisanja i čitanja prihvatljiviji? 

 Koji od pristupa poučavanja pisanja kao stvaranja teksta bi koristili u svom radu?

Motivacijske strategije i skala motivacijskih strategija

Motivacijske strategije i skala motivacijskih strategija

Ovo je osvrt na poglavlje Motivacijske strategije i skala motivacijskih strategija iz knjige "Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija,mjerenje i primjena" autora dr.sc. Darka Lončarića.

Knjiga je dostupna na: https://bib.irb.hr/datoteka/791889.Loncaric_Motivacija_Samoregulacija_Ucenje_e_knjiga_3.pdf

Motivacija je jedna od najvažnijih komponenti koje utječu na učenje. Često je za školsko postignuće važnija motivacija od samih sposobnosti učenika. Važna je uloga motivacije jer ona utječe na to što,kada i kako se uči.

Motivacijske strategije

Za mjerenje motivacijske komponente samoreguliranog učenja koristi se skala motivacijskih strategija. Ona se sastoji od 5 subskala koje su grupirane u dvije komponente: 

1) Motivacijske strategije za poticanje procesa učenja

2) Motivacijske strategije za zaštitu samopoštovanja

Postavljanje ciljeva, reguliranje truda, upravljanje radom, vremenom i okolinom ubrajamo u motivacijske strategije za poticanje procesa učenja. Samohendikepiranje i obrambeni pesimizam spadaju u motivacijske strategije za zaštitu samopoštovanja.

Skala motivacijskih strategija napravljena je na temelju analize različitih mjera strategija učenja  koje razlikuju motivacijske strategije i upravljanjem vanjskim resursima od drugih više metakognitivno orijentiranih strategija. Uključene su čestice koje se odnose na primjenu strategija kao što su odabir jednostavnog zadatka,izbjegavanje truda i samohendikepiranje. Za mjerenje 5 različitih motivacijskih strategija konstruiranja je skala od 24 čestice. Provedena je faktorska analiza. Zadovoljen je Thurstonov kriterij jednostavne strukture,uz jednu česticu ( "Planiram kad ću učiti,imajući na umu kad je ispit" ) sa zasićenjima na dva faktora: 0,44 na upravljanju radom,vremenom i okolinom te 0,33 na regulaciji truda. Pouzdanost skala motivacijskih strategija provjerena je koeficijentima pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije: 0,70 za skalu obrambenog pesimizma do 0,85 za skalu samohendikepiranja.

Korelacija dviju komponenti: motivacijske strategije za poticanje procesa učenja i motivacijske strategije za zaštitu samopoštovanja iznosi r= -0,15.

Skala motivacijskih strategija 

 Procjena motivacijskih strategija za poticanje procesa učenja računa se zbrajanjem procjena na česticama koje pripadaju subskalama: postavljanje ciljeva, reguliranje truda i upravljanje radom, vremenom i okolinom. Procjena motivacijskih strategija za zaštitu samopoštovanja računa se zbrajanjem procjena na česticama koje pripadaju subskalama: samohendikepiranje i obrambeni pesimizam.

Procjena motivacijskih strategija se izvodi na temelju sljedećeg upitnika:

Svi nastavnici voljeli bi imati motivirane učenike kako bi ih lakše mogli poučavati,no kako ih motivirati velik je izazov,ali i dužnost. Na koji bi način osigurali visoku motiviranost učenika za samoregulirano učenje? Smatrate li da je za motiviranost učenika prilikom samoreguliranog učenja važnija intrinzična motivacija ( unutarnja motivacija; radoznalost,želja za znanjem ) ili ekstrinzična motivacija ( motivacija uzrokovana vanjskim faktorima; pohvala,dobra ocjena ) ?